Zaštita bežićnih mreža

Noa Čanji, 3.c

I. Uvod

U današnjem digitalnom dobu, bežične mreže su postale neizostavan dio naše svakodnevice. Sveprisutnost mobilnih uređaja i rastuća potreba za povezivanjem omogućili su široku upotrebu bežičnih mreža, poput Wi-Fi i Bluetooth mreža. Međutim, s porastom njihove popularnosti, javlja se i potreba za zaštitom tih mreža od potencijalnih sigurnosnih prijetnji. Razvoj bežičnih mreža donio je brojne prednosti, ali je istovremeno otvorio nove sigurnosne izazove. Kako se sve više uređaja povezuje na bežične mreže, važno je osigurati da podaci koji se prenose preko tih mreža budu zaštićeni od neovlaštenog pristupa. Ovaj seminarski rad istražuje ključne aspekte zaštite bežičnih mreža i metode kojima se može osigurati njihova sigurnost

II. Sigurnosni izazovi

Bežične mreže su izložene raznim sigurnosnim prijetnjama, uključujući neautorizirani pristup, prisluškivanje podataka, napade usmjerivača i tzv. "spoofing" napade. Neautorizirani korisnici mogu pokušati pristupiti mreži, preuzeti kontrolu nad njenim resursima ili se probiti do privatnih podataka. Osim toga, bežični signali mogu biti presretnuti, što dovodi do krađe osjetljivih informacija. Zaštita bežičnih mreža mora se usredotočiti na rješavanje ovih izazova.

III. Zaštita

  1. Prvi korak u zaštiti bežičnih mreža je postavljanje sigurnog pristupnog identifikatora (SSID) i jakih lozinki. Korištenje kompleksnih lozinki s različitim znakovima i duljinom od najmanje 12 znakova može znatno otežati neovlašten pristup mreži. Također je važno redovito mijenjati lozinke kako bi se smanjila mogućnost neovlaštenog pristupa.
  2. Kriptografija: Jedan od najvažnijih alata za zaštitu bežičnih mreža je kriptografija. Korištenje kriptografskih algoritama omogućuje enkripciju podataka koji se prenose između bežičnih uređaja. Primjeri kriptografskih protokola koji se često koriste su WEP (Wired Equivalent Privacy), WPA (Wi-Fi Protected Access) i WPA2. Kriptografija pruža sigurnu vezu između bežičnih uređaja i sprječava neautorizirani pristup i prisluškivanje.
  3. Autentifikacija: Autentifikacija je proces provjere identiteta korisnika pri pokušaju pristupa bežičnoj mreži. Uobičajeni načini autentifikacije uključuju upotrebu lozinki, digitalnih certifikata ili biometrijskih podataka. Ova metoda osigurava da samo ovlašteni korisnici mogu pristupiti mreži.
  4. Firewall-i: Firewall-i su središnji elementi zaštite mreže. Oni kontroliraju promet između bežične mreže. Intrusion Detection System (IDS) i Intrusion Prevention System (IPS) također mogu otkrivati i sprječavati napade na mrežu. Kao sustavska potpora, firewall i IPS su računalni načini zaštite podataka, te su vrlo temeljiti po funkciji. Stoga, njima je uglavnom dan većinski dio zaštite mreža.
  5. Ažuriranje: Također je važno ažurirati firmver rutera i druge bežične uređaje kako bi se i spravile sigurnosne slabosti i ranjivosti. Redovito ažuriranje softvera pruža dodatnu zaštitu od novootkrivenih prijetnji.
  6. Kontrola pristupa: Postavljanje kontrola pristupa na bežične mreže ključno je zaštiti mreže od neovlaštenog pristupa. Ograničavanje pristupa na temelju MAC adresa uređaja ili korištenje RADIUS (Remote Authentication Dial-In User Service) servera za autentifikaciju korisnika pomaže osigurati da samo ovlaštene osobe mogu pristupiti mreži. Redo

Zaključak:

U zaključku, zaštita bežičnih mreža je ključna kako bi se osigurala sigurnost i privatnost podataka. Kombinacija sigurnih lozinki, jakih kriptografskih algoritama, vatrozida i redovitih ažuriranja, uz implementaciju sigurnosnih mjera kao što su firewalli, IDS/IPS sustavi te redovito ažuriranje, ključni su koraci u osiguravanju sigurnosti bežičnih mreža. Kontinuirano praćenje sigurnosnih protokola i prilagođavanje novim prijetnjama bit će ključno za održavanje integriteta i pouzdanosti bežičnih mreža.

Izvori: